|
|
ovako...
-IME:Željka
-PREZIME:A zar je to ikad važno bilo?
-GOD: 15
-ROĐENA: 30.06.1992.g
-ZNAK: Rak
-ŽIVIM U:Metkoviću,selo moje malo
-ŠKOLA:Fizioterapeutski tehničar
-IZGLED:Mala,plava darkerica
-NAJ BOJE:Crna i plava
-SLUŠAM:Metal i nešto rocka
-GRUPE KOJE VOLIM I POŠTUJEM:
Disturbed, Metallica,Trivium, Iron Maiden, Bullet for my valentine, SOAD, Nightwish, Slipknot, Stone sour, Him, Azra
...i evo me...
.+. VOLIM.+.
obitelj,dečka Brunu, neke prijatelje(posebno Emila...), glazbu,sve vezano za crnjak, gothic, gitare,polumrak, noć, groblja, broken angels,pisanje pjesama i sl, spavanje, pjevanje,karate, motore, vikend, sve čokoladno,...
.+.NEVOLIM.+.
većinu ljudskog roda, zatvorene prostore, kad se deru na mene, osuđujuće poglede,osobe bez stava,laž,licemjerje, umišljene ljude,predrasude,kad mi za izgled prigovaraju,modu, kupovinu, školu, učenje, ponedjeljak, cajke,rano ustajanje, hladnoću, šminkere...
...Will you remember me when I'm long gone under the ground???...
Sick of crying…
Tired of trying…
Yeah, I'm smiling..
But inside I'm DYING…
…New day will dawn and I'll walk away…
…bury my dreams, dig up my sorrows…oh lord, why do angels fall first???
...I look outside and realize how much I'm different...
...where do you go when you're lonely???...
Deep within me,
life's crawling
and wasting my days.
…Another night gone…
And I know there will
Be another way,
I'm leading myself to be free
in this eternal goodbye…
…Let me be what I want to be…
| < | ožujak, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hmm....pa ovaj blog nema posebnu temu. Bit će tu svašta pomalo... Pa ako ne uspijem,brišem...
...BULLET FOR MY VALENTINE...
...Say Goodnight...
Heaven's waiting for you
Just close your eyes and say goodbye
Hearing your pulse go on and on and on...
I live my life in misery
I'd sacrifice this world to hold you
No breath left inside of me
shattered glass keeps falling
Say goodnight
Just sleep tight
Say goodnight...
Flowers laid out for you
So many colours leave me blind
Seeing your face reflect from our baby's eyes
SO HERE I AM! YOU'RE INSIDE OF ME!
SO HERE I AM! OUR WORLD IS OVER!
Here I am With you!
I'm there till the end!
Memories are calling!
So Farewell My Friend
(FAREWELL MY FRIEND!)
...
...EMBRIO...
...embryo...
Nine months I've been trapped inside these walls
Cold walls of lab my so called home
Conceived by holy science I'm pure of sin
Am I just a product or a human being?
I'll be free
I'll run from here
Can you tell me what it's like to be free?
Can you tell me what it's like to run from here?
I'll be sacrified for the future of mankind
In agony I'll absolve the world from pain
I'm a sample with barcode, I'm just a clone
Unloved with no dignity my future is known
I'll be free
Ill run from here
Can you tell me what it's like to be free?
Can you tell me what it's like to run from here?
...
...TRIVIUM...
...Rain...
Every time I'm left alone
My misery begins to drown me
Tied by a rope of anxiety
Thrown overboard
As I'm pulled under the tides of this fast paced world
I refuse to see
Time will always be the thing that kills me truly
Open these eyes waking from a dream feigning
My lungs fill up with letdown
Disappointment in self and everyone
Expectations died in failure
abandonment my unsavior
As I'm pulled under the tides of this fast paced world
I refuse to see
Absolution at the sight of your demise
I know what I must do
Choke
Die choking on your every word
Swallow every blasphemy
Absolution at the sight of your demise
I know what I must do
Swallow every blasphemy
Eat out your heart and make it bleed
Tie the noose around my neck
Make this life end
...
...ill Nino...
...how can I live...
I am so alike you,
In so many ways.
I know I'm just a copy,
That carries on the stain.
But, We make the same mistakes.
Cause, We are one in the same.
But, We leave behind the stain.
That cannot separate.
All that lies in me,
All that dies in me.
How can I live without you?
All that lies in me,
All that dies in me.
How can I live without you?
I am your mirror image,
I'm all you left behind
You made me what I am,
Then who the hell am I?
But, We make the same mistakes.
Cause, We are one in the same.
But, We leave behind the stain.
That cannot separate.
All that lies in me,
All that dies in me.
How can I live without you?
Why, Yo no entiendo porque,
I know that our lives are the same,
Y mi vida,
Is just a guessing game
A dirty stain
That I cannot play.
But I follow your steps,
In the same way that you just walked away,
And pushed the way through.
I...will...not...live!
Do you think of me?
Do you dream of me?
I always dream about you.
Do you think of me?
Do you dream of me?
I always dream about you.
All that lies in me,
All that dies in me.
How can I live without you?
All that lies in me,
All that dies in me.
How can I live without you?
Ovaj post je očajnički pokušaj da iz sebe izbacim bar dio tuge i tjeskobe koja u meni raste od dana kad sam izgubila tebe…najboljeg prijatelja…
Tvoja želja da naše prijateljstvo postane samo uspomena je nešto s čim se ja neznam pomirit. A na kraju krajeva i neželim se pomirit s tim da te više neću čut, vidjet, zagrlit… A neznam ni šta se događa sa tobom… Užasno mi fale ti naši beskonačni razgovori…
Ništa više nije isto bez tebe. I sad sve što napravim čini se pogrešnim kad nema tebe da mi daš svoje mišljenje i pokušaš me savjetovat unatoč mojoj tvrdoglavosti.
Vrijeme neće umanjiti ono što osjećam prema tebi… I dalje nijednoj osobi koju zovem prijatelj nedam blizu kao što sam tebi dala… I zasigurno ostaješ prijatelj koji se najviše brinuo za mene… Oprosti ako sam te ikad povrijedila...nije bilo namjerno...
Ja te nikad neću zaboravit i prestat voljet. A tko zna, možda se dogodi čudo pa mi opet povjeruješ da ovo nije laž i…sve bude kao prije... Al bojim se da čuda u mom životu ipak nisu moguća…
...TEBE NIŠTA I NITKO NEĆE I NEMOŽE ZAMIJENIT…NIKAD…
...emile...ovo nije laž...
...My sky turns into grey..I lose my angel…
Nekad mu je lice krasio
bijeli nebeski sjaj…
Nekad se njegovoj dobroti
nije vidio kraj…
No, ovaj svijet preokrutan je
za tako nježnu dušu…
Ovdje vjetrovi zla
ipak prejako pušu.
Tama prekri to biće
nevino,malo…
Oduze mu vjeru,snove,
sve do čega mu je stalo.
Krila su mu slomila
te mračne sile,
I sve njegove nade
brzo su potopile…
Ostalo mu je još
malo srce od stakla…
Sad je samo još jedan
Pali anđeo iz pakla…
u potpisu: ...ja...
I što napraviti kad nas život potpuno razoruža oduzimajući ono u nama što nas je iz dana u dan guralo naprijed...kad nas ostavi nasukane na greben satkan od boli...
Što napraviti...možda nam jedino preostaje ne truditi se više, nego pustiti da iz krvavih očiju potpuno iščezne svaki trag života. Ovo mjesto je ionako prepuno razočaranja od kojih nam umorno srce sagorijeva u nepovrat. Ionako nema smisla. I da...možda je najbolje samo raširiti ranjena krila i potpuno razoružani osloboditi se života...
P.S. neželim komentare u kojima ću čitat da će bit bolje bla bla...
Može li mi netko reći zašto ljudi odlaze?
Ja sama ne uspijevam naći odgovor na to pitanje bez obzira koliko se trudila…ne shvaćam to…
Pustiš nekog u svoj život…upoznaš ih i ako si dovoljno hrabar dopustiš njima da bar malo dotaknu tvoje osjećaje i misli. Možda i potpuno…
Zavoliš ih…i onda oni jednostavno odšetaju. Nekad taj prvi korak digne prašinu, a nekad je lagan i gotovo neprimjetan. Ali ono što ostaje iza njih nikad nije lagano za podnijet. U nama ostaje bol, neshvaćanje, i onaj utihnuli vrisak. I gdje onda sa svim neizgovorenim stvarima…kome reći da ti je još uvijek stalo…???
A nakon nekog vremena ostaje nam samo praznina…a ona je gora od bilo čega…ona uništava iz dana u dan…
I da…istina je da ljudi uvijek odu… i što više vrijeme odmiče ,ja se više uvjeravam u to… ALI ZAŠTO?!?!
Tek mi je drugi post,a ja već neznam o čemu pisat. Pa vam ja pitala jednog čupavog lika(zna on ko je),šta bi mogla pametnog reć. A on…on se smije…ccc!!!
Nego,evo rekla sam nešto tu pored o sebi…i odjednom ko grom iz vedra neba,meni inspiracija presuši… Dođe mi da se sakrijem pod krevet od muke.
Al shvatite m, danas je nedjelja… Dan stvoren za ljenčarenje,spavanje,ležanje, u mom slučaju po podu…heh. I još kad se sjetim da je sutra prvi radni dan tjedna…grrr. Ono punim mi padne život kad znam da se moram ujutro dignit prije 6,nastava,vjeronauk,trening…aaaaa…
Al e,preživit ću ja to,nemojte odma skakat od sreće! Hehe
Nego,da ja tu nepišem više zašto neman inspiracije evo vama čitajte vi jednu moju pjesmu nastalu u vremenu kad sam znala definirat svoje misli… pa vi meni lijepo komajte šta mislite o ovom…OK???
NOĆAS
Noćas tama grli grad,
noćas nebo plače…
Izgubljene duše polako gasnu
dok snovi mlade djece
venu u sumraku
tužnih dana.
Noćas srca gore od boli,
noćas anđeli umiru svi…
Lažni osmijeh pada u lokvu
vode na beskrajnom putu,
a u usamljenim očima
nestaju sve nade…
Noćas se život u prah pretvara
dok vrela krv kroz vene teče…noćas…
Ey narode... Evo odlučila i ja napravit blog...iz dosade. Na msn-u nije napeto pa sam došla tu trošit vrijeme. Pisat ću šta mi padne na pamet i kad mi padne na pamet. Zato neočekujte previše jer sam onako malo lijena... Ovaj post pišem samo da vidim kako to ide, a u idućem ću valjda uspjet složit nešto... Sad gibam..pa eto,pozz... I još nešto- METAL RULES...hehe...
